Za svaku kvalitetnu živu ogradu od presudnog je značaja orezivanje. Jednostavno orezanim živim ogradama udahnjujemo nov život ukoliko ih oblikujemo u najrazličitije geometrijske forme.

Većina zimzelenih živih ograda koja se pored fizičke zaštite sadi i zbog zaklanjanja od neželjenih pogleda sastoji se od gusto zasađenog ligustruma, prunusa laurocerasusa ili tise.

Za žive ograde od listopadnih biljaka najčešće se koriste grab ili crvena bukva.

Žive ograde mogu biti i od visokih stabala koji pregrađuju otvoren prostor na poseban način.

Sastoje se iz niza stabala jenake visine i veličine krošnje, koje se vremenom sklapaju i tako stvaraju lisnatu barijeru. Ovakve žive ograde ne nude zaštitu od nepoželjnih pogleda, ali zato formiraju naročito lep baštenski prostor sa prozračnom senkom.

Takođe žive ograde možemo praviti od začinskog bilja konkretno lavande, na sunčanim površinama koje pravilnim orezivanjem mogu da budu veoma guste, jako lepo izgledaju kada prate neki građevinski element (stepeništa na primer).

Na gradskim iscrpljenim zemljištima dobro su se pokazale dekorativno cvetne ograde od hibiskusa siriacusa, koji svojim raznobojnim cvetovima ulepšava gradske ulice do kasne jeseni.

Najlepše žive ograde od četinarskih vrsta koje mogu pravilnim orezivanjem dugo da održe svoju lepotu su od raznih vrsta tise. Dok se prunus laurocerasus izvrsno pokazao kao zimzeleno šiblje na našim prostorima, jer toleriše loše zemljište i ima veliku toleranciju na mraz za razliku od fotinije na primer. U prvim godinama nakon sadnje žive ograde zahtevaju brižljivo orezivanje koje će uspostaviti njihov pravilan rast i razvoj. Tajna guste žive ograde leži u njenom grananju u unutrašnjosti. Grananje u u nutrašnjosti podstičemo tako što ćemo živu ogradu kontinuirano rezati u više navrata prvih godina. Veoma je važna i pravilna prihrana živih ograda.

Žive ograde najčešće prihranjujemo u krajem marta, početkom aprila meseca sa đubrivima organskog porekla, a neretko i sa mineralnim đubrivima. Pogledajte više o tome na našem sajtu.