Drugi nazivi: bila svibovina, drenak, drenic, drenka, drenovina, drenj, drijen, drijenak, drinika, drin, drinovina, drnjulic, žuti drenak, kuroslipnik, rumeni dren, tvrdi drijen, crveni drijenak. Plod drena narod naziva: drenka, drenjina, drenjka, drenjula.

Latinski naziv: Cornus mas.

Opis biljke: Dren je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Mlade grancice su zelenkastosmede i vecinom fino dlakave. Listovi su naspramni, jajasti, sa dugacko izvucenim vrhovima. Cvetovi su žuti. Javljaju se rano, pre listanja, sakupljeni u štitaste cvasti, pravilni su i cetvoroclani. Cveta u februaru i martu. Žutim cvetom okicene krošnje drena ukrase prirodu u to vreme.

Stanište: Raste svuda, a najviše po suvim, sunčanim, kamenitim stranama svetlih listopadnih šuma zajedno s drugim grmljem i šibljem.

Lekoviti deo biljke: Uzgaja se i u vrtovima i parkovima zbog lepih žutih cvetova i jestivih plodova, korisno je gajiti ga u blizini pcelinjaka. Najbolje uspeva na krecnjackim toplim i suvim staništima. Zadovoljava se i plitkim zemljištem.

Lekovito delovanje: Opore (tanini) i poliuronske (pektini) materije povoljno deluju na sluznicu creva, zbog čega se sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi spravljeni od zrelih drenjina daju kao vrlo prijatan lek za lečenje proliva i drugih oboljenja organa za varenje. Sličnog je dejstva i kora Slatko, kompot, džem i pogotovo sok od zrelih drenjina su jedna od najprijatnijih poslastica a istovremeno su i lek koji svako rado uzima. Šteta je što se kod nas drenjine malo koriste.